JASENKA TITORIC, sestra nestalog Alenka Titorica; predsjednica Udruzenja porodica zrtava deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine; zivi u Sarajevu.
(transkript audio izjave, 29.5.2008.)
Potresno je stvarno da smo mi nakon 16 godina, odnosno 4 godine posto su porodice pokrenule parnicni postupak, da smo mi manje vise jos uvek na samom pocetku, da se uopste ne zna sta je bilo sa vecinom tih ljudi, da mi i danas tragamo za njihovim tijelima, da niko nije obestecen, da su podnijete i zalbe Visem sudu, ali nikakvog odgovora nemamo od nadleznih koji imaju autoritet ili ingerencije da se taj slucaj na neki nacin okonca. Dakle, i posle 16 godina ja ne znam gdje je moj brat, sta je bilo s njim, niti smo ga kako treba sahranili. Ja nemam vise sta da kazem, kao covjek i kao sestra, mislim da me svaka sestra u Crnoj Gori moze razumijeti, koliko je to strasno i bolno.
Crnogorska vlast nije nasla za shodno ni da se sastane sa porodicama u medjuvremenu, nije se ni na jedan nacin moguci obratila nama. To je krajnje porazavajuce, ne znam kome je to u interesu i do kada i u kojoj mjeri oni namjeravaju nas ponizavati i sta mi mozemo ocekivati.
Vodi se taj krivicni postupak protiv nekih ljudi koji su bili samo izvrsioci cjelog djela, oni koji su bili naredbodavci se cak i ne spominju, niti ce biti obuhvaceni tim postupkom, sto je sve skupa jedna velika farsa. To je jedno dodatno razocarenje i dodatno obmanjivanje javnosti i moram reci da sam sad, u ovom trenutku izuzetno razocarana, jer porodice stalno moraju prolaziti jedno te isto, bili su pozivani da svjedoce u parnicnom postupku, sto je kod njih bilo obnavljanje tih bolnih situacija, pa su sada ponovo pozivane da svjedoce i u krivicnom postupku, sto je za njih sve jedno konstantno maltretiranje, mogu slobodno reci jedno emotivno silovanje ljudi koji su vec dovoljno propatili u svom zivotu.
Ne znam do kada namjeravaju ljudi koji mogu ovaj slucaj da razrijese sjedeti sa strane i posmatraju i nadaju se da ce to sve vrijeme progutati i da cemo mi odustati od svega toga.
|
