Deportacija izbjeglica 1992

IZBOR PISANIH DOKAZA PODNIJETIH U TUŽBAMA ZA NAKNADU ŠTETE PORODICA DEPORTOVANIH LICA

1) Potvrda Centra bezbijednosti Herceg-Novi o lišenju slobode i deportaciji Enesa Biča "u sabirni centar u Foči" od 25.05.1992;

2) Potvrda Centra bezbijednosti Herceg-Novi o lišenju slobode i deportaciji Ismeta Isakovića "u sabirni centar u Foči", 25.05.1992;

3) Potvrda Centra bezbijednosti Herceg-Novi o lišenju slobode i deportaciji Sadika Demirovića "u sabirni centar u Foči", od 25.05.1992;

4) Odgovor Ministra unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore na molbu Danijele Stupar-Titorić (supruge Alenka Titorića) upućenu predsjedniku Vlade RCG, 1992. godine, br. 905/3, od 18.08.1992. godine, u kojem se navodi da je Alenko Titorić deportovan iz Crne Gore u Republiku Srpsku "da bi ušao u sastav grupe Muslimana za razmjenu za zarobljene srpske teritorijalce".

5) Odgovor Biroa za predstavke i predloge Skupštine Republike Crne Gore Sanji Bošnjak (supruzi Muhameda Pilavdžića), broj: 04-1386-5, od 05.07.1993, u kojem se navodi da su Muhameda Pilavdžića "sa područja Srebrenice poveli ovlašćeni radnici SUP-a Srebrenica, Mitrović Petar i Perendić Predrag."

6) Odgovor Generalnog sekretarijata Predsjednika Republike Crne Gore - Komisija za predstavke i žalbe , od 05.07.1993. Čardaklija Suadi (supruzi deportovanog Alije Čardaklije) , u potpisu Sekretar Ljiljana Ivanović, u kojem se navodi: "Radnici MUP RCG dana 25.05.1992. godine predali su KPD Foča Kornan Slavku 37 lica od čega 21 muslimanske i 16 lica srpske nacionalnosti. Među tim licima je i Čardaklija Alija."

7) Odgovor Generalnog sekretarijata Predsjednika Republike Crne Gore , br: 07-194/4, od 14.04.1993, dostavljen Fahrudinu Čengiću (djed deportovanog i nestalog Amera Prela, otac deportovanog i nestalog Himza Čengića i svekar deportovanog i nestalog Smaila Hasanbegovića), u kojem se obavještava da su "na zahtjev stanice javne bezbjednosti SUP Srebrenica, (Amer, Himzo i Smail) lišeni slobode ... upućeni i predati radnicima SUP-a Srebrenica";

8) " Informacija o preduzetim mjerama MUP-a prema raseljenim licima sa područja BiH ", Kabinet Ministra unutrašnjih poslova RCG , br : 05-129, 24.11.1992, upućena potpredsjedniku Skupštine RCG , dr Asimu Dizdareviću , u kojoj se navode imena 69 " lica muslimanske nacionalnosti " predata , u skladu sa " stavom nadležnog tužilaštva u RCG ", " stvarno i mjesno nadležnom organu suverene i međunarodno priznate BiH ", tj . službenicima Republike Srpske u maju 1992. godine ;

9) Odgovor na poslaničko pitanje, MUP RCG, Kabinet Ministra, br. 278/2, od 08.04.1993 , u kojem se navode imena 48 deportovanih "lica muslimanske nacionalnosti", sa datumima i mjestima isporučivanja službenicima Republike Srpske, kao i činjenica da je akcija deportacije izvedena od strane ovlašćenih službenika MUP RCG "uz konsultacije sa nadležnim tužilaštvom".

10) kopije tekstova iz dnevnog lista Pobjeda od aprila i maja 1992:

- " Naši reporteri u BiH: Kolone izbjeglica ", br. 9465, 07.04.1992;

- "Dogovorena evakuacija građana Crne Gore iz Bosne i Hercegovine: Danas povratak", naslovna strana, 12.04.1992;

- "Pobjeda slikom i riječju na licu mjesta: Foča, Zakuvano odavno", rubrika "Aktuelnosti", 26.04. 1992, i

- "Šta u Foči život koči; Ima li lijeka za ratne rane?", Pobjeda, br. 9496, 10.05.1992.

Navedeni tekstovi dokazuju da je u vrijeme deportacije izbjeglica iz Herceg-Novog u "sabirni centar", tj. KPD u Foči, u Crnoj Gori bilo opšte poznato da je u BiH, i to posebno u Foči uveliko trajao rat, kao i da su vojne formacije Republike Srpske još sredinom aprila zauzele Foču;

11) kopije tekstova iz dnevnog lista Pobjeda :

- "Boka je sigurna", od 30.05.1992. i

- "Mobilnost za mir", od 08.06.1992, i

- transkript intervjua Slobodana Pejovića, tadašnjeg službenika tuženog CB Herceg-Novi, Radio Slobodna Evropa , Haška hronika , 23. jun 2004.

Navedeni tekstovi sadrže saopštenja i izjave tadašnjih službenika tuženog MUP - a o štetnom događaju u kojima potvrđuju navode tužbi .

12) Informacija sa sastanka zapovjednika stanice u Foči Misije Ujedinjenih nacija u BiH i predstavnika uprave zatvora u Foči od 21.03.1997, u kojoj se navodi da je KP dom u Foči 20. aprila 1992. preuzela " srpska vojska ";

13) presuda Haškog tribunala u predmetu Tužilac protiv Milorada Krnojelca , predmet br. IT-97-25-T, Pretresno veće, 15.03.2002. , stav 191:

"Pretresno vijeće se uvjerilo da je tog datuma svjedok FWS-71 prevezen iz policijske stanice u Herceg Novom u KP dom u grupi od 21 zatočenika. Te ljude je na dolasku dočekala grupa od desetak uniformisanih lica. Ti vojnici počeli su da tuku zatočenike Muslimane jednog po jednog, kako su izlazili iz autobusa. Vojnici su ih postrojili uza zid KP doma i svakog su udarili kundakom puške. Vojnici su ih za vrijeme premlaćivanja psovali i vrijeđali. Za vrijeme tog događaja nekoliko je vojnika u više navrata udarilo nogom i tuklo svjedoka FWS-71. Uslijed takvog zlostavljanja svjedok je zadobio modricu na desnom ramenu koja se mogla jasno vidjeti nekih pet do deset dana. Takođe je imao bolove u prsima i u predjelu ramena. Za vrijeme ovog incidenta, na ulazu u zgradu KP doma, odmah pored mjesta na kojem su zatočenici bili poredani, nalazili su se redovni stražari KP doma Slavko Koroman, Zoran Mijović i Milenko Elecić. Ti stražari nisu uopšte reagovali na premlaćivanje zatočenika."

  --------------------------------------------------------------

NAPOMENA : U vrijeme ove protivpravne akcije crnogorske policije , Bosna i Hercegovina bila je međunarodnopravno priznata država ( od 22. maja i članica Ujedinjenih nacija ), sva deportovana lica bila su civili , svi de facto izbjeglice , a većina i sa potvrdama o priznanju ovog statusa od Organizacije Crvenog krsta u Crnoj Gori .